Digitalna zrelost nije tehnologija, nego način upravljanja
Digitalizacija je posljednjih godina postala gotovo nezaobilazan pojam u poslovanju. Organizacije ulažu u nove informacijske sustave, digitalne platforme, automatizaciju procesa, poslovnu analitiku i, sve više, umjetnu inteligenciju. Međutim, činjenica da organizacija koristi suvremene tehnologije ne znači nužno da je ona i digitalno zrela.
Upravo tu smatram da postoji jedna od važnijih razlika koju suvremeni menadžment treba prepoznati. Digitalizirati poslovanje i biti digitalno zrela organizacija nisu isto.
Digitalna zrelost trebala bi pokazivati koliko je organizacija sposobna digitalne tehnologije povezati sa svojim poslovnim procesima, zaposlenicima, komunikacijom, organizacijskom kulturom i, prije svega, upravljanjem. Gökalp, Martinez i Ramirez (2021) digitalnu zrelost povezuju s organizacijskom agilnošću i poslovnim rezultatima, što dodatno pokazuje da njezinu vrijednost ne treba tražiti samo u tehnologiji, nego u sposobnosti organizacije da je učinkovito koristi.
Možemo imati najbolji informacijski sustav, veliku količinu podataka i najnovije alate umjetne inteligencije, ali ako informacije ne dolaze do ljudi koji donose odluke ili ih oni ne koriste, teško možemo govoriti o punoj vrijednosti digitalne transformacije.
Posebno je to važno u menadžerskom odlučivanju. Iskustvo, znanje i intuicija menadžera i dalje imaju svoju vrijednost, ali danas postoji mogućnost da ih nadopunimo podacima koji se svakodnevno stvaraju unutar organizacije. Financijski pokazatelji, ponašanje kupaca, učinkovitost procesa, rezultati zaposlenika, tržišna kretanja i brojni drugi podaci mogu menadžeru omogućiti kvalitetnije razumijevanje problema prije donošenja odluke.
Umjetna inteligencija tu otvara dodatne mogućnosti. Ona može u kratkom vremenu analizirati količine podataka koje pojedinac teško može samostalno obraditi, prepoznati određene obrasce i ponuditi različite scenarije. Ipak, smatram važnim naglasiti da više podataka i naprednija tehnologija sami po sebi ne znače i kvalitetnije upravljanje. Ako menadžment nema kompetencije, spremnost i organizacijsku kulturu potrebnu za njihovo korištenje, tehnologija ostaje samo alat.
Jednako vrijedi i za komunikaciju. Digitalni kanali omogućili su gotovo trenutačan prijenos informacija unutar organizacije, ali brzina prijenosa informacije ne znači nužno i kvalitetu komunikacije. Digitalno zrela organizacija nije ona u kojoj zaposlenici primaju najveći broj poruka, izvještaja i obavijesti, nego ona u kojoj relevantna informacija pravovremeno dolazi do osobe kojoj je potrebna i omogućuje joj kvalitetnije djelovanje.
Zato digitalnu zrelost ne bih mjerio samo brojem uvedenih tehnologija, aplikacija ili informacijskih sustava. Mnogo je važnije postaviti nekoliko jednostavnih pitanja: Jesu li naši poslovni procesi zbog digitalizacije učinkovitiji? Komuniciramo li kvalitetnije? Koristimo li podatke koje prikupljamo? Donosimo li zahvaljujući njima kvalitetnije i pravovremenije odluke?
Ako su odgovori negativni, teško možemo govoriti o stvarnoj digitalnoj zrelosti, bez obzira na količinu tehnologije kojom organizacija raspolaže.
U konačnici, tehnologija je sredstvo, a ne cilj. Digitalna zrelost počinje onda kada tehnologija prestane biti samo pitanje IT-a i postane pitanje menadžmenta. Tek kada digitalni alati i podaci postanu sastavni dio poslovnih procesa, komunikacije i odlučivanja, možemo govoriti o organizaciji koja je digitalnu transformaciju pretvorila u stvarnu poslovnu vrijednost.